Cestovni valjak, poznat i kao kompaktor tla, je vrsta opreme za izgradnju puteva, dostupna u dvije glavne kategorije: čelični-točkovi i točkovi. U okviru šire kategorije građevinskih mašina, valjci za ceste spadaju u kategoriju cestovne opreme i naširoko se koriste u zbijanju dijelova za nasipanje u velikim-inženjerskim projektima kao što su autoputevi, željeznice, aerodromske piste, brane i stadioni. Mogu sabijati pješčana, polu{4}}kohezivna i kohezivna tla, kao i stabilizovana tla i asfalt betonske kolovozne slojeve. Koristeći silu sopstvene težine, valjci su pogodni za različite operacije sabijanja, uzrokujući trajne deformacije i zgušnjavanje zbijenog sloja.
Još u davna vremena ljudi su koristili kopita stoke da gaze, mijese i zbijaju tlo za obradu temelja kuća i zbijanje brana i obala rijeka. Prije sredine-19. vijeka, zapadnjačka inžinjerija puteva je uglavnom koristila popločavanje šljunkom, a zbijanje se uglavnom postizalo prirodnim kotrljanjem vozila. Tek izumom kamenog valjka 1858. promoviran je razvoj šljunčanog pločnika, a postupno se pojavila upotreba konjskih valjaka za zbijanje. Ovo je bio najraniji prototip cestovnog valjka. Godine 1860. u Francuskoj se pojavio parni valjak, koji je dodatno unaprijedio i poboljšao tehnologiju gradnje i kvalitet šljunčanog kolovoza i ubrzao napredak.
